U zadnje vrijeme razmišljam o tome što znači započeti nešto prije nego što se osjećaš spremno.

„Usuditi se znači na trenutak izgubiti tlo pod nogama. Ne usuditi se znači izgubiti sebe.” — Søren Kierkegaard

— Søren Kierkegaard

Uvijek postoji mali trenutak neizvjesnosti — prije rada, prije odluke, prije nego što sljedeći korak postane vidljiv.

U zadnje vrijeme pokušavam ostati u tom prostoru malo dulje. Dovoljno dugo da shvatim što iz njega želi nastati.

Neki radovi počinju upravo tamo. Između skoka i doskoka.

A ponekad tako počinju i životne odluke.

Otvaranje studija tj.obrta TINTORAMA nije bio novi korak. Više je djelovalo kao priznanje nečega što se već godinama tiho događalo — davanje strukture nečemu što je već bilo živo. Ne početak od nule, nego dopuštanje nečemu što već postoji da jasnije stoji u svijetu.

Otprilike u isto vrijeme počeo sam graditi i novu web stranicu. Ne samo kao portfolio, nego kao mjesto gdje proces može postojati uz gotove radove — gdje fragmenti, bilješke, eksperimenti i završeni radovi mogu postojati zajedno. Mjesto gdje rad ne mora postojati samo kada je završen.

Mjesto gdje moj rad može postojati, putovati i govoriti. I možda mjesto gdje i sam mogu bolje razumjeti što radim dok to radim.

Na neki način, ništa od ovoga nije dramatičan „novi početak”. Više kao pomicanje okvira kako bi rad mogao disati drugačije. Više prostora. Više jasnoće. Više namjere.